Radionica je započela razgovorom o drevnom umijeću pripovijedanja i njegovoj ulozi u ljudskom životu. Uslijedilo je stvaranje atmosfere uz pomoć svjetiljke i lutaka,  čarobnih bajkovitih pomagača. Potom su učenici pozorno poslušali talijansku pripovijetku  „Košulja sretnog čovjeka“ te hrvatsku priču “Lončiću, kuhaj!”.

Svojom izvedbom pripovjedačica je zorno pokazala razliku između umijeća čitnanja i pripovijedanja. Dok je čitatelj  vezan uz tekst koji čita, pripovjedač je puno slobodniji; on ne pamti priču napamet, pri pripovjedanju se služi glasom pokretom, mimikom lica te prilagođava priču reakciji publike. Dobar pripovjedač uspostavlja blizak odnos sa svojim slušateljem, prenosi mu određene poruke i emocije, razmjenjuje iskustva. Učenici su sa zanimanjem i spontanošću reagirali na priče, odgovarali na pitanja i slobodno komentirali.

Nakon toga učenici su se upoznali s tradicionalnim japanskim kazalištem Kamishibai koje predstavlja umjetnost pripovijedanja uz pomoć slika na maloj drvenoj pozornici. Na taj način prikazana je  priča “Kako se čuva ljubav” za koju je ilustracije  napravila Saša Boman-Višić. Udarcem drvenih štapića (hiošigi) slušatelji su uvučeni u svijet predočen rječju, glasom i slikom.

Radionica je završila praktičnim vježbama. Najprije su učenici svojim glasom i rukama oponašali zvuk kiše. Potom su  Nika,Ela i Robert  interpretirali priču “Lončiću, kuhaj!” na vlastiti način. I ostali učenici uključili su se u izvedbu na mjestima gdje je glavnim izvođačima trebala pomoć: predstavljali su gladni puk koji halapljivo jede kašu koju su im skuhali. Sve je završilo smijehom i osjećajem nezaboravnog iskustva. Nadamo se da će nas vrsna pripovjedačica ponovo posjetiti!