Sve je započelo ugodnim razgovorima na trajektu i uživanjem u jutarnjem svibanjskom suncu.

Iskrcali smo se u Tkonu i krenuli put samostana.

Uspon do samostana prilično je strm ali u ugodnom društvu ništa nije teško.

Pred nama se otvorio čarobni prizor.  Benediktinski samostan Ćokovac svojom ljepotom izaziva divljenje i onih koji su već bili spremni prigovarati zbog uzbrdice.

Čekamo da nas monasi puste u samostan.

Otvaraju se vrata samostana i dežurni opat govori nam riječi dobrodošlice.

U crkvi slušamo zanimljivo izlaganje o povijesti samostana i načinu života benediktinskih redovnika u njemu. Učenici pokazuju veliko zanimanje i predavača obasipaju nizom pitanja. Posebno iskazuju interes za ograničenja i moguće dvojbe s kojima su redovnici suočeni živeći po pravilima crkvenoga reda.

Šetamo samostanom i upijamo njegov spokoj i pozitivnu energiju. Vrijeme je za kupovinu suvenira i malo fotografskog poziranja. 

Odjednom ugledamo prizor koji ima simboliku- pružena ruka je ono što nas povezuje s drugim ljudskim bićem i Bogom.

Slijedi zajedničko fotografiranje.

Ponovno smo na trajektu.

Terenska nastava nastavlja se u Zavičajnom muzeju Biograda.

Svoj savršeni nastavni dan završili smo opuštajućom šetnjom biogradskom rivom, osjećajući miris nadolazećeg ljeta.