Prvi dan terenske nastave započeo je predavanjima „Domovinski rat“ i „Bitka za Vukovar“, koja su se održala unutar Memorijalnog centra Domovinskog rata, smještenog u prostorima bivše vojarne 204. vukovarske brigade. Dok je prvo predavanje dalo pregled političkih i vojnih događanja koji su doveli do Domovinskog rata, drugo izlaganje bilo je posebno upečatljivo jer ga je držao časnik hrvatske vojske i sudionik tih događanja.

Nakon predavanja uslijedio je obilazak muzeja.  Muzej vučedolske kulture oduševljava svojom arhitekturom, postavom i suvremenom prezentacijom izložaka, a jedinstven je u svijetu kao muzej posvećen samo  jednoj prapovijesnoj kulturi ( iz 3000.-2500.g.pr.Kr). Tu smo vidjeli najstarija prapovijesna kola na četiri kotača, najstariji indoeuropski kalendar utemeljen na promatranju zimskoga neba, tragove prapovijesne  ljevaonice u kojoj se odvijala prva serijska proizvodnja metala i slično. Ipak su nas najviše dojmile lubanje starih Vučedolaca te njihova maštovita odjeća i obuća.

Gradski muzej Vukovar nalazi se na desnoj obali Dunava, u baroknom dvorcu grofova Eltz.  Njegova postava prikazuje povijesni razvoj grada od prvog pisanog dokumenta iz 1220.g. do danas, uz posebnu pažnju posvećenu Domovinskom ratu, danima progonstva i povratku izbjeglica u razrušeni grad. Umorni i gladni protrčali smo kroz niz muzejskih prostorija a onda, oduševljeni panoramom, fotografirali se na  terasi Muzeja.

Nakon ručka prošetali smo centrom grada do križa na ušću Vuke u Dunav i mosta Jean Michel Nicolier. Križ je podignut u čast svim poginulim  a visok je  9,5 metara, s natpisom na glagoljici , stihovima  Frana Krste Frankopana: „Navik on živi ki zgine pošteno“. Vukovar je uspio povratiti dio nekadašnjeg sjaja a njegovi žitelji pokazali su se kao izuzetno srdačni i ljubazni domaćini.

Nakon večere organizirana je disko-večer u diskoteci Quo Vadis, gdje su se naši učenici mogli upoznati i družiti s učenicima iz drugih škola.

Drugi dan krenuli smo u obilazak memorijalnih mjesta. Najprije smo posjetili Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, u Borovu naselju,  na mjestu gdje je 1991. godine bilo zapovjedništvo grada. Ima izgled  čvrsto stisnute šake, koja simbolizira otpor  vukovarskih branitelja. Ispred se nalazi  tenk i  bista Blage Zadre, junaka grada Vukovara. 

Potom obilazimo mjesto masovne grobnice i  Spomen dom Ovčara koji se nalazi se u hangaru u kojem su pobijeni proveli svoje posljednje sate. S teškom mukom slušamo vodiča koji nam opisuje događaje koji su prethodili i uslijedili nakon tog strašnog pokolja.

Nakon toga odlazimo na  Memorijalno groblje žrtava domovinskog rata gdje je postavljeno je 938 bijelih križeva, u spomen na žrtve najveće masovne grobnice u Europi nakon II.svjetskog rata. U sredini groblja postavljen je brončani spomenik  u čijoj sredini je “zračni” križ i vječni plamen.

Na putu prema glasovitoj vukovarskoj bolnici na trenutak smo zastali da se fotografiramo ispred čuvenog vukovarskog Vodotornja,visokog 50 m, tijekom rata omiljene mete neprijateljskih topova.

Podrum vukovarske bolnice osmišljen je kao multimedijalni prikaz zbivanja unutar tog prostora ratne jeseni 1991.g. Vjerno je obnovljen život nekoliko stotina ranjenika i bolničkog osoblja tijekom opsade grada i dojmljivo svjedoči strahotne uvjete tog vremena.

Razgledavanje memorijalnih mjesta završavamo na istom mjestu odakle smo i krenuli: u Memorijalnom  centru Domovinskoga rata. Časnik hrvatske vojske i  sudionik ratnih zbivanja 1991.g. vodi nas kroz izložbeni prostor u hangarima, posvećen “Sjećanju  na Domovinski rat – Bitki za Vukovar”,  prikazu pješačkog naoružanja te simulaciji srpskih koncentracijskih logora “Stajićevo” i “Begejci”. Nakon toga razgledavamo eksponate na otvorenom: minobacače, tenkove, avione.  

Zbog velike udaljenosti između Vukovara i našeg kraja  otputili smo se kući prije  završnog  predavanja i kvizu znanja. Ova terenska nastava upoznala nas je s neviđenom brutalnošću koja je teško shvatljiva normalnom ljudskom biću, ali i s junačkim djelima pojedinaca, koji su pokazali veliku požrtvovnost, čovjekoljubivost i domoljublje. Možemo se samo nadati kako će to u našim učenicima pobuditi želju za životom u miru i toleranciji  različitosti.