OBILJEŽJA  BURE

         Bura je vrlo jak vjetar koji povremeno puše, osobito u hladnijem dobu godine. Karakterističan je za sjeverni dio istočne obale Jadranskog mora, ali je ima u drugim krajevima na Zemlji. Vrlo je značajna prirodna pojava, budući da znatno utječe na život ljudi, organizama i razvoj vegetacije.

         Dolazi s kopna i puše prelazeći bilo i obronke gorskog lanca u glavnom smjeru prema moru. Nastaje tako što se hladan zrak iz kopnenog zaleđa ruši niz strme obronke gorskog lanca i kroz uske primorske drage prema moru pa struja zraka, gibajući se niz strmu kosinu te postiže vrlo veliku brzinu. Ima izrazitu vertikalnu komponentu gibanja (odatle i naziv padajući vjetar) te jaku nemirnu struju zraka ili turbulentnosti. Ova se osobina očituje posebno u tome što glavna struja vjetra nije jednolična, pa tako bura puše na mahove, pri čemu se slabiji i jači udarci (refuli) izmjenjuju uz kraće ili duže stanke tijekom kojih vjetar znatno oslabi.

          Bura može potrajati i nekoliko dana. Obično počinje dosta naglo, a jenjava nešto polakše. Brzina struje zraka kod udaraca jače bure vrlo je velika pa često prelazi 20 m/s (72 km/h), što po Beaufortovoj ljestvici za jačinu vjetra odgovara stupnju 9, a katkad premašuje 50 m/s (oko 180 km/h).

          Rušeći se prema moru bura svojim udarcima pokreće i diže morsku vodu stvarajući vrlo nemirno more i raspršujući ga u vrlo sitne kapljice od kojih se na moru stvara osebujna i katkada neprozirna magla (fumarea); od te magle se na površini predmeta i raslinja stvara posolica (slana), tj. naslaga morske soli koja uvelike uništava vegetaciju.

           Bura je hladan i suh vjetar pa snižava temperaturu i vlagu. S fiziološko – terapeutskog stajališta, bura se smatra povoljnim čimbenikom jer izdašno dovođenje čistoga gorskog zraka i njegovo snažno miješanje s toplijim morskim zrakom, uz određeno sniženje temperature, osvježuje organizam, dok istodobno suhoća zraka pospješuje transpiraciju, a udarci vjetra (ako nisu prejaki) dovode do povoljnih fizioloških podražaja. Pritom će ponešto utjecati i sadržaj sitno raspršene morske soli i joda u zraku, a vjerojatno u nekoj mjeri i njegova ionizacija. Samo u slučajevima kad je bura vrlo hladna i prejaka, postaje fiziološki nepodnošljiva i opasna. Inače, bura je kao hladni vjetar opjevana u mnogim dalmatinskim pjesma, a poneke od njih su osvajale i nagrade na najpoznatijim hrvatskim festivalima zabavne glazbe.

IZREKE  O   BURI

Bura u čaši vode.  (veliko uzbuđenje bez važnosti)

Bura je čista žena, sva oprana, umivena.

 Čuvaj se oblačne (škure, ciklonalne) bure i vedra juga.

Kad priko zime počne brit Jažuša (bura u Imotskome),

zec će sigurno plakat za materon.

Govori bura: Kada jedrim ja, ne jedri ti (mornarska).

Bura je ko i žena, pomete sve kantune.

Na Dinari se rodila, u Makarskoj krstila, a u Senj udala. (o jačini bure, podrijetlom iz Dalmcije);

Klement Menci Crnčić"Oluja nad Senjom"

Bura na Braču 

Tin Ujević

U prozore i vratnice 
lupa bura tmurnih ura; 
dršću male dvokatnice. 
Bura. Bura. Bura. Bura. 

Kao misli zlopatnice, 
kao duše sve patnice, 
u pjesmi bez riječi 
struje hladni žmarci 
u kuće bez peći; 
tresu male dvokatnice, 
u prozore i vratnice. 
Jauču šumarci. 

Uz obalu stabla gura. 
Vjetar gruva, grmi: hura! 
Ko bi zvučna duša bila 
razapeta povrh krova? 
Odgonetah: ti si vila 
Mosora i Biokova. 
Ti se žičiš zvonkim staklom, 
ti si jecaj tog konopca, 
a nad morskim bijelim paklom 
gordi polet divljeg kopca, 
oblik lađareva ropca. 

O te muke tvoga plača, 
o te pjesme tvoga brača 
izbodene povrh drača: 
buro, ti si blokus Brača. 

Jadranska pošta , Split, 1929.

Planinska bura

Vladimir Jurčenko

Ona je probudila planinsku zoru 
I dugim jecajima obojila jesen. 
Zašumjela je kroz gole vrleti
Kao nevidljiva utvara svemirske rijeke,
Olujnim vihorima udarala 
I iz korijena čupala. 

Ona je podizala vrtloge prašine, 
Otpalo lišće i slomljene grane 
Koje je poput roblja slijedilo njen put, 
Nasrtala u tutnju i prasku 
Na zelene čopore buntovnih stabala, 
U pasu ih do prestrašenih trava povijala,
A zatim u prkosu i gnjevu uspravljala. 

Ona je dugo ludovala planinom, 
Lutala između kamenja, grmlja i šipražja 
I tako bijesno pirovala. 
Onda je iznenada, jednog jutra, 
Na raskršću smreka i jata golubova 
Odjednom posustala I u tišini mračnog bezdana nestala.